|
| 27. Jul, 2024 |
  |
Osnivač WikiLeaksa morao je priznati krivnju za “zavjeru”. Kao rezultat toga, sloboda tiska je ugrožena kao nikada prije.
Svima nam je u svijetu zastao dah kada je Julian Assange konačno pušten nakon 1901 dana provedenih u samici. Ali po kojoj cijeni? Prošlo je skoro mjesec dana od njegovog izlaska na slobodu, a kvalitetno novinarstvo već je postalo na dnevnoj bazi. Slučaj Assange mora biti naš svakodnevni podsjetnik. Zahtijeva minucioznu obradu. Ovo nije ništa manji novinarski skandal stoljeća i proglašavanje bankrota Zapada, koji se voli prikazati kao “zajednica vrijednosti”.
U knjizi “ 1984. ”, protagonist Winston Smith je pred kraj priče morao priznati svoj dug “Big Brotheru”. Slično Julianu Assangeu, nakon dugog mučenja, napokon je priznao da je špijunirao državu.
Kraj horora?
Oslobađanje Assangea dobra je vijest za sve novinare, aktiviste za građanska prava i aktiviste koji su se iz dana u dan borili za njegovu slobodu. Najgori strahovi nisu se obistinili: australski novinar nije izručen SAD-u, gdje bi bio osuđen na 175 godina zatvora. Nisu se obistinila ni strahovanja da će prije ili kasnije umrijeti u strogo čuvanom krilu u Belmarshu zbog lošeg zdravstvenog stanja.
Bio je to vrlo dirljiv trenutak kada je Julian Assange stigao u zračnu luku u Canberri kako bi snažno zagrlio svoju suprugu Stellu i svog oca Johna Shiptona. Sve je dobro što dobro završi, mogli biste pomisliti. Nikako! Dva negativca umanjuju radost Assangea i njegove obitelji.
S jedne strane, sramotno je što je (toliko dugo) morao biti držan u nezakonitom i mučenom pritvoru. Sjetite se Nilsa Melzera, bivšeg posebnog izvjestitelja UN-a za mučenje, koji je u studenom 2019. istaknuo da je Assange bio psihički mučen. On i njegov liječnički tim posjetili su ga u njegovoj ćeliji u svibnju 2019. i primijetili simptome koji su svi bili “tipični za produljenu psihičku torturu”.
Javno negodovanje zbog Assangeovog ionako jadnog stanja bilo je ograničeno. Zapadni političari i mainstream novinari reagirali su prvenstveno slijeganjem ramenima. Samo ‘alternativni’ mediji i oporbeni političari-vukovi samotnjaci isticali su i kritizirali proizvoljno postupanje prema osnivaču WikiLeaksa.
Tek je kasnije australska vlada intervenirala kako bi lobirala kod britanske vlade da oslobodi Assangea. Aktualna njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, kao kandidatkinja za kancelarku u rujnu 2021., velikodušno je pozvala na njegovo “momentalno oslobađanje”. Kada su Zeleni preuzeli odgovornost vlade u Njemačkoj, slučaj Assange odjednom je utihnuo.
Nelagoda zbog njegove torture u zatvoru donekle se povećala u etabliranim medijima tijekom posljednje tri godine. No, medijska izvješća koja su se kritički osvrnula na njegove zatvorske uvjete više se ne mogu smatrati pukim smokvinim lišćem. Ostaje za nadati se da će se Assange najbolje što može oporaviti od svojih traumatičnih iskustava i da neće morati provesti ostatak života kao psihička olupina.
S druge strane, Assange je morao dogovoriti dogovor s američkom vladom. Bio je prisiljen priznati krivnju po jednoj točki optužnice za “udruživanje radi dobivanja i otkrivanja informacija koje se odnose na nacionalnu obranu Sjedinjenih Država”.
Robert Kennedy Jr. je u pravu kada kaže da je američki sigurnosni aparat uspio “kriminalizirati novinarstvo i proširiti svoju nadležnost na ne-državljane [SAD-a]”.
Činjenica je da je ovo proizvoljno pritvaranje postavilo presedan na Zapadu. Od sada svaki novinar mora očekivati represiju ako razotkrije vladine zločine i prekrši raison d’état. U tom kontekstu treba shvatiti i zabranu časopisa Compact koju je prošli tjedan izdalo njemačko ministarstvo unutarnjih poslova pod vodstvom Nancy Faeser.
Zapadne vlade okusile su krv. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, koja je pozvala na još bližu međunarodnu suradnju u borbi protiv “dezinformacija” i “misinformacija” na ovogodišnjem sastanku WEF-a , može biti sretna.
“Vrijednosti Zapada” — propovijedanje vode i pijenje vina
Mučenje Juliana Assangea pokazuje, kao u povećalu, što je fundamentalno pogrešno s ‘vrijednostima Zapada’. Problem nisu vrijednosti koje propagiraju političari i mediji na Zapadu. Nema ništa loše u osnovnim i ljudskim pravima i vladavini prava. Naprotiv: te se vrijednosti moraju braniti više nego ikad. Problem je u tome što je politička i društvena elita u praktički svim zapadnim zemljama prestala stvarno vjerovati u te vrijednosti. Govori o demokraciji i ljudskim pravima, ali uglavnom misli na sebe.
Ovi dobrozvučni slogani sada se koriste samo kao propagandne prazne fraze za odvraćanje pažnje od stvarnih skrivenih političkih ciljeva. Propovijedanje vode i pijenje vina dio je normalne prakse zapadnih političara. Iza naizgled demokratske retorike često se krije namjera obespravljivanja suverenizma i širenja vlastitog državnog aparata moći. Održavanje vrijednosti temeljnih prava i vladavine prava najviša je građanska dužnost u vremenima u kojima zapadne demokracije postupno mutiraju u tehnokratske digitalne distopije. Ali protiv koga bismo mi građani trebali braniti te vrijednosti?
Suprotno onome što novinari mainstream medija žele da vjerujemo na svim kanalima, primarna prijetnja slobodi na Zapadu ne dolazi ni iz Rusije, ni iz Kine, niti iz bilo koje druge “odmetničke države”. Koliko god kritika stanja ljudskih prava u tim zemljama bila legitimna i točna, ona je neiskrena i lažljiva. Krokodilske suze imaju za cilj odvratiti pozornost od dvije stvari: s jedne strane, ova kritika ima za cilj prikriti demontažu te lažne demokracije i temeljnih prava na našim prostorima. S druge strane, ljudska prava koriste se kao propagandno oružje za demonizaciju geopolitičkih protivnika poput Rusije, Kine, Irana i država BRICS-a kako bi se Zapad s njegovim “vrijednosnim poretkom” prikazao u boljem svjetlu.
Idemo konačno opet ozbiljno shvatiti naše vrijednosti!
Indijskom borcu za slobodu Mahatmi Gandhiju pripisuje se bon mot koji vrlo dobro sažima dvoličnost Zapada. Na pitanje novinara što Gandhi misli o zapadnoj civilizaciji, odgovorio je : “Mislim da bi to bila dobra ideja.” Umjesto da stalno govore o zapadnim vrijednostima, oni koji sebe vide kao dio Zapada trebali bi ponovno početi živjeti te vrijednosti. Tretman Juliana Assangea pokazuje koliko se Zapad otuđio od vlastitih vrijednosti. Sada postoje svjetovi između očekivanja i stvarnosti.
Grobari demokracije mogu se naći u Bernu, Ženevi, Davosu, Bruxellesu, Washingtonu i New Yorku. Važno je braniti zapadne vrijednosti od zapadne političke klase (sic!). Prije nego što upremo prstom u druge zemlje koje nam se ne sviđaju, trebali bismo, prema Voltaireu, obraditi vlastiti vrt – ili, Goetheovim riječima, pomesti ispred vlastitih vrata.
Da se razumijemo, demokracija je sama po sebi izuzetno loša, ali kada nam je već konstantno nameću onda barem neka ju poštuju, a ne kao do sada da ju guše doslovno na svakom koraku.
|
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
 Slike:
Objavljeno  27. Jul, 2024
|
|
|
|
|
|
(0%)
