|
|
|
|
Nije sustav taj koji nas posjeduje, to su naša imovina, naši strahovi i naš mentalitet stada ...
| |
| |
|
| 10. Mar, 2026 |
  |
Postalo je popularno reći da živimo kao robovi sustava. Da su korporacije, banke i države izgradile strukturu koja nas drži prizemljenima. Da smo žrtve sila većih od nas samih .
I da, sustavi postoje. Moć postoji. Strukture postoje. Ali neugodno pitanje je: ako sustav sutra nestane, bismo li bili slobodni? Ili bismo samo ponijeli svoje okove sa sobom u sljedeću strukturu?
Jer istina je da nas rijetko najviše vežu zakoni ili autoriteti. To su naša imovina, naši strahovi i naša nemogućnost samostalnog razmišljanja.
Ljudi su vezani posjedima, ulogama i uvjerenjima koja čine njihov identitet. Konformizam i društveni algoritmi pomažu u održavanju ovog stanja. Sloboda ne znači sposobnost kupnje ili govora, već sposobnost da se stvari puste i da se samostalno suprotstave običajima. Većina ljudi drži se u lancima.
Živimo u vremenu kada se identitet mjeri onim što posjedujemo: Kućama, automobilima, pretplatama, gadgetima, investicijama. Sve treba optimizirati, poboljšati, osigurati. Ali svaka stvar koju dodamo svojim životima zahtijeva nešto zauzvrat. Vrijeme. Novac. Pozornost. Energiju. Krediti i rate nas ne vežu samo financijski – oni nas čine psihološki ovisnima o stabilnosti. Moramo nastaviti raditi. Nastaviti ostvarivati rezultate. Nastaviti trčati. A da bismo nastavili trčati, kupujemo nešto novo. Nagradu. Dokaz da se isplati.
Kažemo da naše stvari pripadaju nama. Ali upravo su naše stvari te koje određuju koliko slobode si možemo priuštiti.
Majstori smo zbrajanja. Novi odnosi. Novi projekti. Nove uloge. Prijatelj. Partner. Roditelj. Kolega. Talentirani. Načitani. Kritični. Sa svakom ulogom pojavljuju se mišljenja. Percepcije o tome kakav je svijet i kakav bi trebao biti i što ih dulje nosimo, to više postaju dio našeg identiteta. Na kraju, to više nije mišljenje. To sam „ja“. Zato se branimo kada nas netko propituje. Zato odbacujemo informacije koje nam ne odgovaraju. Ne zato što su pogrešne, već zato što prijete slici koju smo izgradili o sebi. Ne bojimo se promjena. Bojimo se praznine koja će doći kada je se odreknemo.
Tko sam ja bez svojih mišljenja?
Tko sam ja bez svoje uloge?
Tko sam ja bez onoga što posjedujem?
U izbornoj godini se to intenzivira. Odjednom, budućnost ovisi o tome koja će stranka dobiti najviše glasova. Ljudi navijaju kao da je sportska momčad u pitanju. Branimo “naše” političare i napadamo druge. To je ljudska priroda. Mi smo životinje krda. Nekad je pripadnost bila pitanje života i smrti. Ali danas nam ne prijete grabežljivci. To je tišina. Stajati sami sa svojim mislima. Izgovoriti nešto što tvoj vlastiti tabor neće cijeniti. Priznati da si bio u krivu.
Algoritmi – digitalni i društveni – hrane nas onim s čime se već slažemo. Naši feedovi nas potvrđuju. Naše grupe nas odražavaju. I polako, ali sigurno, prestajemo sami sebe izazivati. Izgleda kao angažman. Ali to je konformizam.
Ljudi više nemaju mišljenja. Imaju pretplatu na mišljenja.
Sloboda nije sposobnost da kupite što god želite. Nije sposobnost da kažete što god želite, unutar granica onoga što je društveno prihvatljivo. Ne znači ništa biti na pravoj strani rasprave. Sloboda je sposobnost suzdržavanja. Sposobnost da pustite stvari da budu. Sposobnost da stojite sami sa svojom idejom – bez potrebe za pljeskom. Tek kada možete nešto izgubiti, a da ne izgubite sebe, počinjete se približavati slobodi.
Nismo potlačeni.
Vezani smo.
I većina nas sama drži svoje vlastite lance.
|
Slike:
 Komentari 0
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Objavljeno  10. Mar, 2026
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
| | | |
| |
|
|
Mediji
(0%)
