Filozofske doktrine dijele se na:

• idealizam (svijest primarna, materija sekundarna),
• materijalizam (svijest iz materije),
• nematerijalizam (Berkeley – materija ne postoji),
• kartezijanski dualizam (dvije odvojene supstancije),
• i spiritualizam (duh nadilazi materiju).

Znanstveni konsenzus o lokalnosti ili nelokalnosti svijesti danas ne postoji.

Što je svijest?

Većina neuroznanstvenika svijest tumači kao proces iz mozga – proizvod neuronske aktivnosti mjerljiv medicinskim snimanjem.

Ozljede mozga mijenjaju ili ukidaju svijest. U toj perspektivi svijest je lokalna, generirana moždanim sustavom.

No svoditi svijest samo na mozak znači izjednačiti našu ograničenu percepciju s cjelokupnom stvarnošću.

Ljudska svijest kao rezultat moždanih procesa ne isključuje postojanje drugih dimenzija svijesti.

Fenomeni koji postavljaju pitanja

Neobjašnjeni fenomeni poput iskustava bliske smrti sugeriraju da svijest nije ograničena na tijelo. Ljudi na rubu smrti izvještavaju o izlascima iz tijela.

Znanstvene studije zabilježile su pacijente u srčanom zastoju koji su precizno opisali događaje oko sebe dok su bili klinički mrtvi.

Neke osobe tvrde da primaju informacije bez osjetila – telepatija, prekognicija ili vidovitost. Koincidencije i sinkroniciteti tumače se kao znakovi nelokalnosti.

Univerzalna svijest?

Alternativni pristupi – religijski, filozofski, psihološki, znanstveni – konvergiraju prema svjesnoj Cjelini, univerzalnoj svijesti ili temeljnoj stvarnosti prisutnoj posvuda.

Univerzalni poredak kozmos uređen je nepromjenjivim načelima, što upućuje na globalnu inteligenciju koja održava sklad.

Ljudsko biće, ograničeno i djelomično, zbog neznanja nema izravan pristup tom polju – ali mu se približava intuicijom, razumom i potragom za univerzalnim zakonima, što traži otvorenost i nadilaženje sebe.

Neki smatraju da nadilaženje moždanih ograničenja stvara auru – magnetsko polje ili svjetlosno zračenje probuđenog pojedinca.

Teorija nelokalne svijesti

Neki pristupi svijest ne vide kao ograničenu na mozak, već kao temeljno svojstvo svemira, posvuda prisutno i nelokalno.

Za neke je sve svijest: konačna stvarnost u najširem smislu. Sveznajuće biće („Bog“) živjelo bi u nematerijalnom svijetu čiste svijesti, dok ljudsko biće, ograničeno, nema pristup konačnoj stvarnosti – ono što percipira kao materiju proizlazi iz njegova neznanja.

Mozak tada nije generator svijesti, već ono što tumači i iskrivljuje temeljno polje svijesti kako bi odgovorilo potrebama preživlnja, borbe i odvojenosti.

Ljudska svijest može biti prepreka univerzalnoj svijesti, ali i pomoći da nazremo povezanost svih stvari i tako pristupimo univerzalnom polju.

Nove kvantne teorije
Istraživači poput Marie Stromme (norveška fizičarka, Sveučilište Uppsala) matematički dokazuju da svijest prethodi materiji. Vrijeme, prostor i fizički fenomeni samo su sekundarne manifestacije temeljnog polja svijesti. Materija je tek jedna razina tumačenja stvarnosti.

Znanstvenici se oslanjaju na kvantnu mehaniku: stvarnost se ne temelji na izoliranim česticama, već na valnim manifestacijama nedjeljive cjeline. Uočavanje kolabira potencijale cjeline u određeno stanje, stvarajući materijalnu stvarnost. Utjecaj promatrača na promatrani objekt središnji je princip kvantne fizike.

Svijest je nužna za stvaranje fizičke stvarnosti – više nije sporedni proizvod materije, već bitno svojstvo stvarnosti. To je panpsihizam: svijest određuje sve razine materije i stvarnosti.

Mozak bi mogao biti sustav interakcije s „kvantnim morem“, uzrokujući kolapse potencijala u različita stanja.

Prema proširenju koncepta svijesti

Svijest na biološkoj razini znači sposobnost mozga da shvati mjesto u okruženju – perceptivna i rekurzivna svijest u službi individualnih interesa.

No svijest se može proširiti i nadići individualnost, postajući finija, čišća, usklađena s temeljnim poljem svijesti.

Velike duhovne tradicije to polje povezuju s primordijalnim zvukom Om, dahtom, Riječju, Duhom Svetim, Sebstvom ili dušom svijeta – koncepti tisućljetne mudrosti koji nikad nisu izgubili na važnosti.

Zaključak

Je li svijet stroj koji proizvodi svijest, kako je tvrdio Hubert Reeves, ili je svijest stroj koji proizvodi svjetove? Je li mozak generator ili prijamnik svijesti?

Izravan dokaz temeljnog polja svijesti ne postoji. No znanstvenici, posebno kroz kvantnu fiziku, sve su otvoreniji toj hipotezi.

Neki fizičari smatraju da je svemir nastao samorefleksijom: univerzalni duh se diferencirao želeći spoznati samoga sebe.

Približava li se znanost duhovnosti?