Utrecht pritom nipošto nije usamljen slučaj. Već mjesecima diljem Nizozemske dolazi do prosvjeda protiv novih ili proširenih smještaja za tražitelje azila. Analiza nizozemskih medija pokazala je u svibnju da je interventna policija od početka 2025. godine morala intervenirati na najmanje 34 prosvjeda protiv centara za azilante. Tijekom tih intervencija uhićene su 163 osobe. Čak i kada se izuzmu nasilni neredi, ostaje slika koju je teško previdjeti: u sve više općina građani više ne žele bez prigovora prihvaćati državno nametnuto primanje dodatnih tražitelja azila.

U Bleskensgraafu su u veljači na policajce letjeli kamenje, staklo i pirotehnička sredstva nakon što su građani prosvjedovali protiv planiranog centra za azilante. U Apeldoornu su u svibnju nekoliko noći zaredom održavani prosvjedi protiv smještaja 240 tražitelja azila u bivšoj školskoj zgradi. U Loosdrechtu policija je naposljetku morala intervenirati vodenim topovima. Situacija je prethodno potpuno izmakla kontroli: neposredno uz jedan smještajni objekt zapaljena je vatra dok su se u zgradi nalazili tražitelji azila i zaposlenici.

Ni u lipnju se taj niz nije prekinuo. U Wijk bij Duurstedeu su tijekom prosvjeda protiv planiranog privremenog smještaja na policiju i gradsku vijećnicu bacani kamenje i pirotehnička sredstva. U akciji je sudjelovalo više od 80 policajaca, a sedam osoba je uhićeno. A i sada, u kolovozu, sve se nastavlja. Tek u noći na 11. kolovoza interventna policija morala je intervenirati u frizijskom Surhuisterveenu. Prosvjednici su pokušali spriječiti autobus s 28 tražitelja azila da stigne do privremenog smještaja te su, među ostalim, bacali čavle na cestu. Autobus se najprije morao zaustaviti, prije nego što je policija osigurala prilaz. To nisu prizori zemlje u kojoj je pitanje migracija politički riješeno.

Brojke i dalje raspiruju situaciju

Istodobno se priljev tražitelja azila nastavlja. Prema službenim podacima nizozemskog statističkog ureda CBS, samo je u prvom tromjesečju 2026. godine gotovo 6.000 ljudi prvi put podnijelo zahtjev za azil – 33 posto više nego u istom razdoblju prethodne godine. U svibnju je podneseno 2.145 novih prvih zahtjeva, a još je 1.500 osoba stiglo putem spajanja obitelji. Nizozemska imigracijska služba IND u lipnju je u sustavu azila registrirala ukupno 3.509 osoba na temelju prvih zahtjeva, naknadnih zahtjeva i spajanja obitelji.

To barem djelomično objašn političku eksplozivnost situacije. Od općina se traži da osiguraju smještaj, građani neposredno pred vlastitim vratima osjećaju posljedice, dok se rasprava o tome redovito svodi na moralna pitanja. Tko prosvjeduje protiv novog centra za azilante, brzo se proglašava „krajnjim desničarom“. Tko zahtijeva remigraciju, navodno želi destabilizirati Europu. A tko zahtijeva temeljitu promjenu smjera, najkasnije u institucijama EU-a nailazi na zid.

Upravo razvoj događaja u Nizozemskoj pokazuje da se to pitanje više ne može ignorirati u politici. Prosvjed u Utrechtu nije bio marš milijuna ljudi, a policiju ondje također nisu preplavile mase. No dok internetom kruže takva pretjerivanja, ispod površine raste nešto mnogo značajnije: organizirani europski pokret koji otvoreno zahtijeva ukidanje dosadašnje migracijske politike. Jer u jednom trenutku jednostavno postane previše.

Bruxelles može odbiti registraciju građanske inicijative. Mediji mogu toliko puta u svoje članke upisati riječi poput „krajnja desnica“ ili „ekstremna desnica“ da im se tipkovnica usija. Općine mogu provesti otvaranje novih smještajnih objekata unatoč lokalnom protivljenju. No pitanje koje se u Nizozemskoj sada sve glasnije postavlja time neće nestati: Koliko se dugo politika može provoditi protiv otpora onog stanovništva koje bi trebalo snositi njezine posljedice?