|
| 24. Aug, 2026 |
  |
Mobilizacija u Ukrajini očito poprima sve drastičnije oblike
Izvještaji iz Kijeva i drugih velikih gradova prikazuju pojačane kontrole, mobilne regrutacijske ophodnje i sve veći strah među muškarcima u vojno sposobnoj dobi. Istodobno se navodno povećavaju dezertiranja, pokušaji bijega i otpor stanovništva. Sljedeći opisi potječu od Ukrajinca u egzilu koji tvrdi da je u stalnom kontaktu s poznanicima na terenu. Oni sadrže dijelom ozbiljne optužbe protiv regrutacijskih vlasti. Neovisna provjera nije moguća.
Tijekom proteklih tjedana prisilna mobilizacija muškaraca za ukrajinsku vojsku u Kijevu znatno je pojačana, dok se Ukrajina i dalje suočava s katastrofalnim nedostatkom ljudstva. Želim pobliže razmotriti te promjene i probleme povezane s njima. Sve informacije iznesene ovdje pružile su mi osobe koje se trenutačno nalaze u Ukrajini i koje su sa mnom razgovarale pod uvjetom anonimnosti.
U Kijevu se od 9. kolovoza bilježi povećanje mobilizacijskih mjera. Uspostavljene su dodatne kontrolne točke za mobilizaciju, a TCC (teritorijalna regrutacijska uprava) nadzire autobusna stajališta i postaje podzemne željeznice. Muškarci vojne dobi pokušavaju izbjegavati javni prijevoz kako bi smanjili vjerojatnost da će biti mobilizirani i odvedeni u vojne logore nalik zatvorima. Pojavile su se internetske karte koje izrađuje stanovništvo, a na kojima se bilježi gdje su uspostavljene kontrolne točke za mobilizaciju ili gdje je u prošlosti bilo pokušaja mobilizacije. U sklopu tih karata postoji baza podataka u kojoj drugi korisnici mogu potvrditi ili opovrgnuti postojanje tih lokacija kako bi se eventualno izdvojile pogrešno unesene lokacije.
Dezertiranja su postala vrlo učestala. Obuka traje samo oko šest tjedana – ponekad čak i kraće – prije nego što se osobe na koje se to odnosi pošalju na frontu. Većina brigada nema dovoljno resursa za sprječavanje dezertiranja, osobito nakon završetka šestotjedne obuke. To je dovelo do toga da su brojni centri za obuku pretvoreni u ono što jedan izvor naziva „pravim zatvorima“, iz kojih je bijeg znatno teži. To je pak dovelo do povećanja broja dezertiranja nakon isteka šestotjedne obuke, čim se osobe na koje se to odnosi rasporede na frontu.
U različitim gradovima postoje poduzeća koja zapošlju dezertere na slabo plaćenim poslovima koji se obavljaju izvan mreže (offline, kako ne bi morali napuštati kuću i riskirati da ponovno budu uhvaćeni). Ona predstavljaju alternativu većim privatnim poduzećima čiji su odjeli za ljudske resurse povezani s privatnim zaštitarskim tvrtkama čiji su šefovi i rukovodeći zaposlenici bivši policajci. Te zaštitarske tvrtke mogu kao uslugu ponuditi provjeru kandidata u policijskim bazama podataka jer imaju prijatelje u policiji. To znači da se dezerteri često ne mogu prijaviti na ta bolje plaćena radna mjesta jer riskiraju da budu otkriveni i optuženi.
Ipak, ta veća poduzeća ponekad zapošlju dezertere pod „posebnim uvjetima“, budući da zbog smanjenja broja stanovnika nemaju dovoljno zaposlenika, a mogu tvrditi da nisu znala da je dotični zaposlenik bio dezerter.
Procjenjuje se da se opseg ukupnih aktivnosti prisilne mobilizacije u Kijevu ove godine udvostručio, iako to ne znači nužno da se udvostručio i broj stvarno mobiliziranih muškaraca.
Promjene su zabilježene i na granici s Poljskom. Jedan od mojih izvora pripisuje ih nedavnom imenovanju jedne ukrajinske specijalne postrojbe po UPA-i (ukrajinskoj militantnoj skupini koja je tijekom Drugog svjetskog rata surađivala s nacistima i počinila masakre nad poljskim civilima), zbog čega je Zelenskome oduzeto najviše poljsko odlikovanje. Trenutačno vrijeme čekanja na jednom od graničnih prijelaza iznosi, ako se vozilo ne preusmjeri, 15 do 20 sati. Na ukrajinskoj strani granice počeli su ispitivati svakoga.
Nakon što sam objavio ovaj tekst o povećanju prisilne mobilizacije u Kijevu, javilo mi se još nekoliko Ukrajinaca i dostavilo dodatne pojedinosti koje smijem prenijeti. Stoga sam pomislio da bih napisao drugi dio ovog teksta kako bih jasnije prikazao situaciju koja se brzo mijenja za stanovnike Kijeva.
U Kijevu je TCC (teritorijalna regrutacijska uprava) posljednjih mjeseci vrlo aktivan, čak i u prometnijim područjima koja je ranije uglavnom izbjegavao zbog rizika od otpora stanovništva. Na glavnim cestama, prometnicama i mostovima postavlja se sve više kontrolnih točaka koje blokiraju promet u oba smjera i time onemogućuju ljudima prelazak s istočne na zapadnu obalu. Mobilne kontrolne točke postavljaju se samo nakratko – od nekoliko desetaka minuta do nekoliko sati – prije nego što se lokacija promijeni kako bi se zbunile internetske karte na kojima se prati njihovo djelovanje. Domene tih internetskih karata također se redovito stavljaju na crne liste kako bi se olakšale operacije TCC-a.
Kada muškarci pokušaju pobjeći kontrolnim točkama, TCC ponekad pod njihove kotače baca zapreke s čavlima ili ih počinje progoniti vozilima. Osobama koje pokušaju pobjeći također se oduzima vozačka dozvola i izriču visoke novčane kazne. Policija surađuje s TCC-om i od osoba zaustavljenih na kontrolnim točkama zahtijeva da skeniraju QR kod „Reserv+“ kako bi se u bazi podataka TCC-a utvrdio njihov mobilizacijski status, ako odbiju predočiti vozačku dozvolu ili dokaz o osiguranju. Ako postoje problemi s njihovom vojnom evidencijom, policija ih je dužna prisilno odvesti u njihovu lokalnu ispostavu TCC-a. Ponekad se čak razbijaju automobilska stakla ako muškarci odbiju izaći iz vozila. Zbog toga se svakodnevno u blizini kontrolnih točaka nalazi na desetke napuštenih automobila, sve dok ih ne preuzmu rodbina ili prijatelji ili dok ne budu odvučeni.
Kontrolne točke postavljaju se proizvoljno, čak i kršenjem prometnih pravila. Policija pritom pomaže. Neka opasnija područja općenito su poznata i TCC ih izbjegava. U nekim slučajevima kontroliraju se svi muškarci u javnom prijevozu. Ako policajci odbiju surađivati, često dobivaju otkaz, gube odgodu od vojne službe i riskiraju da i sami odmah budu mobilizirani. Pozive hitnim službama zbog prometnih prekršaja TCC-a tijela za provedbu zakona u pravilu ignoriraju. Članovi TCC-a također nose fantomke kako bi sakrili lice i onemogućili identifikaciju.
Ranije su muškarci u Kijevu uglavnom mogli bez straha odlaziti u parkove ili se baviti sportom. U međuvremenu TCC koristi ta rekreacijska područja kako bi ondje hvatao sportaše ili bicikliste, gdje god može brzo ući automobilima i kombijima te ponovno izaći. U osnovi, danas gotovo svaki javni prostor predstavlja visok rizik od mobilizacije za muškarce u dobi za mobilizaciju, osim nekih prometnijih javnih mjesta poput središnjih ulica ili trgovačkih centara.
Broj mita koje TCC prihvaća znatno se smanjio i sada je beznačajan jer SBU to vrlo strogo kontrolira. Samo povremeno postoji mogućnost da se iz kombija izađe uz plaćanje mita u gotovini, obično između 5.000 i 15.000 američkih dolara. Međutim, takvi su slučajevi vrlo rijetki i često se radi samo o glasinama.
Neki ljudi ovo povećanje mobilizacijskih aktivnosti pripisuju novom ministru obrane Jevheniju Khmari. Slične promjene zabilježene su i u drugim većim ukrajinskim gradovima. Prema jednom izvoru koji se poziva na internetske karte aktivnosti TCC-a, očevici u Dnipru bilježe prosječno 120 incidenata dnevno. U gradu Zaporižja, koji je manji od Dnipra, prosječno se bilježi 150 dnevno. I Odesa i drugi gradovi – osobito u zapadnoj Ukrajini – zabilježili su slična povećanja. Međutim, treba imati na umu da svi registrirani incidenti ne dovode do mobilizacije u vojsku te da dio mobiliziranih osoba može pobjeći iz centara za obuku i s liječničkih pregleda. Neke skupine TCC-a, međutim, mogu istodobno mobilizirati više osoba.
Ukrajinske vlasti i obavještajne službe imaju poteškoća s identificiranjem i gašenjem Telegram kanala i internetskih karata na kojima se prati kretanje TCC-a. Ponekad uspiju identificirati operatere i zatvoriti kanale, no glavni kanali za pojedine veće gradove i dalje ostaju aktivni.
Što se tiče dobrovoljnih boraca, jedan je izvor rekao da ne poznaje nikoga tko bi bio spreman boriti se na fronti za novac. Pritom je pojasnio da se ta tvrdnja odnosi isključivo na osobe koje osobno poznaje te da svakako postoje ljudi koji bi se dobrovoljno prijavili – obično osobe s dugovima ili one kojima je novac hitno potreban, primjerice kako bi spasile člana obitelji s nekim zdravstvenim problemom. Postojala je i skupina ljudi koji su se bojali da će biti mobilizirani na ulici pa su se nakon primitka poziva sami javili u ispostavu TCC-a kako bi odabrali postrojbu ili jedinicu u kojoj žele biti raspoređeni. Međutim, ta je skupina uglavnom iscrpljena i sada čini samo mali postotak mobiliziranih.
Izvor objašn da najveći dio mobiliziranih mobilne skupine TCC-a hvata na ulici, odvodeći ih i ponekad se suprotstavljajući skupinama prolaznika koje pokušavaju intervenirati. TCC često prolazi ulicama sela, manjih mjesta i gradova autobusima; u manjim naseljima to je najčešće korištena metoda. Kada uoče potencijalnu žrtvu, nekoliko muškaraca izlazi iz vozila kako bi je uhvatilo. Ako osobi uspije pobjeći, ostali muškarci u autobusu odmah kreću kako bi joj presjekli put. Ovaj izvor također spominje mogućnost plaćanja mita u iznosu od 3.000 do 7.000 američkih dolara, što je, s obzirom na prosječnu mjesečnu plaću u Ukrajini od 570 do 680 američkih dolara, znatan iznos. Ponekad se može pokušati prvo podmititi nekoga, a zatim doći do centra za obuku; ondje se, međutim, traži veći iznos novca.
Tko nema dovoljno novca za podmićivanje TCC-a, polaže nadu u bijeg iz centara za obuku ili ponekad čak tijekom prijevoza do njih. U nekim slučajevima navodno iz centra za obuku dolazi naredba da se bjegunca ubije. TCC bi tada odveo dotične osobe na drugo mjesto i u svojoj ih bazi podataka evidentirao kao dezertere – kao da su napustile vojsku i da nitko ne zna gdje se nalaze – prije nego što bi bile ubijene.
Što se tiče otpora TCC-u, on iz dana u dan raste jer raste i mržnja prema toj instituciji. Jedan izvor procijenio je da 50 posto pokušaja mobilizacije dovodi do intervencije prolaznika, pri čemu se u većini tih intervencija primjenjuje nasilje. Vozila s jednim ili dvojicom članova TCC-a ponekad patroliraju zajedno s policijskim službenicima, pri čemu policija pruža zaštitu od pripadnika javnosti koji interveniraju. Ne završavaju svi pokušaji mobilizacije nasiljem jer neki muškarci uopće ne pokušavaju pružiti otpor. Postoje i neke skupine mladih i mlađih odraslih osoba koje podržavaju TCC – a moguće je da mu čak aktivno pomažu. Među njima su članovi i osobe iz kruga Azova i drugih vojnih postrojbi.
|
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
 Slike:
Objavljeno  24. Aug, 2026
|
|
|
|
|
|
Mediji
(1%)
