| |
|
| 05. Mar, 2026 |
 |
Tajni pregovarači o cjepivu: Zašto EU i dalje skriva imena
Dok su europski građani platili milijarde za ugovore o cjepivu protiv COVID-19, Europska unija i dalje odbija otkriti ključnu informaciju: Tko je točno pregovarao o tim ugovorima?
Nova izvješća i tekući pravni postupci pokazuju da Europska komisija i dalje odbija otkriti imena pregovarača. Obrazloženje mnogim promatračima djeluje zapanjujuće: identitet uključenih pojedinaca mora se zaštititi, jer bi u suprotnom mogli biti izloženi “pritisku” ili “uznemiravanju”. Kritičari tvrde da je ovakav način razmišljanja teško spojiv s temeljnim načelima demokratske transparentnosti.
Jer ovo nije bilo kakva administrativna odluka. Tijekom pandemije, Europska komisija je u ime država članica sklopila ugovore o cjepivima vrijedne desetke milijardi eura s farmaceutskim tvrtkama poput Pfizera, Moderne i AstraZenece. Ti su ugovori financirani javnim sredstvima – u konačnici od strane poreznih obveznika EU-a.
Unatoč toj ogromnoj financijskoj dimenziji, središnje pitanje ostaje neodgovoreno do danas: Tko je točno bio za pregovaračkim stolom?
Komisija tvrdi da bi otkrivanje imena povećalo rizik političkog ili društvenog pritiska. Istovremeno naglašava da se privatnost uključenih dužnosnika mora zaštititi. Kritičari, međutim, teško prihvaćaju ovo objašnjenje. U gotovo svim demokratskim sustavima vrijedi suprotno: kada dužnosnici ili stručnjaci pregovaraju o ugovorima vrijednim više milijardi eura u ime javnosti, transparentnost je jedna od temeljnih kontrola i ravnoteža.
Sukob je sada poprimio pravne dimenzije. Nekoliko organizacija i novinara zatražilo je pristup dokumentima i informacijama o pregovaračkim procesima. U tekućem postupku, Europska komisija i dalje snažno brani svoj stav i inzistira na tome da identiteti pregovaračkog tima moraju ostati povjerljivi.
Ova rasprava najnovija je u nizu kontroverzi oko transparentnosti koje okružuju nabavu cjepiva u EU. Prethodno je kritizirano da su mnogi ugovori o cjepivima objavljeni samo s velikim redakturama te da su im članovi Europskog parlamenta ponekad mogli pristupiti samo pod strogim uvjetima. Spor oko tekstualnih poruka između predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i izvršnog direktora Pfizera tijekom pregovora o ugovoru također je izazvao političke napetosti.
Za mnoge promatrače, ovo je sada više od pukih imena. Slučaj dotiče temeljno pitanje demokratske legitimnosti: Kada se javna sredstva troše u povijesno velikim razmjerima, ne bi li javnost trebala barem znati tko je pripremio i pregovarao o odlukama?
Sve dok ove informacije ostaju tajne, sumnja će i dalje postojati da transparentnost u Bruxellesu završava tamo gdje se donose zaista velike odluke. Jer u konačnici, građani Europe su ti koji su platili za ove ugovore – dok im se istovremeno uskraćuje znanje o tome tko ih je pregovarao iza kulisa.
|
|
|  |
Galerija:
Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|