Studija pruža uznemirujući katalog metoda navodno korištenih za prikrivanje koruptivnih plaćanja. Liječnicima i drugim zdravstvenim djelatnicima nudili su luksuzna putovanja, darove, zabavu i druge pogodnosti. U nekim su slučajevima prodajni predstavnici farmaceutskih kompanija pomno pratili količinu liječničkih recepata kako bi utvrdili donose li novac i pogodnosti željeni povrat. Primjerice, Novartis je sponzorirao liječnike za sudjelovanje na međunarodnim kongresima, ali im je, prema izvješću koje su istraživači proučili, prijetio uskraćivanjem te potpore ako se ne ostvare ciljevi u području propisivanja lijekova. Drugi primjeri uključivali su obiteljske odmore, skijaške izlete, izlete i luksuznu robu.

Možda je još uznemirujuća bila stvarna manipulacija medicinskim istraživanjima. Studija je identificirala slučajeve u kojima su navodno znanstvene studije navodno prvenstveno bile osmišljene kao mehanizmi za plaćanje liječnika. Neke su predstavljane kao istraživanja faze IV, opservacijska ili epidemiološka istraživanja, iako im je stvarna svrha bila promicanje određenih lijekova ili nagrađivanje liječnika koji su ih propisivali. U jednom slučaju klinička je studija korištena za promicanje lijeka Lucentis – lijeka na recept koji se ubrizgava u oko i čija doza u Sjedinjenim Državama može stajati približno 2.000 američkih dolara – umjesto provođenja stvarnog istraživanja; u drugom slučaju plaćanja su vršena putem lažne neuroznanstvene studije.

Još jedna tehnika koja se ponavljala bila je zapošlnje liječnika ili državnih službenika kao navodnih „konzultanata“, „govornika“ ili „ključnih vođa javnog mnijenja“. Istraživači su pronašli slučajeve u kojima su pojedinci primali znatne iznose za malo ili nimalo stvarnog rada, pri čemu je novac evidentiran kao konzultantski, savjetnički ili profesionalni honorar. U jednom posebno upečatljivom primjeru visoki ukrajinski zdravstveni dužnosnik primao je 200.000 američkih dolara mjesečno na ime navodnih konzultantskih honorara.

Neke su sheme bile još složenije. Farmaceutske kompanije koristile su distributere, strane kompanije i fiktivne dobavljače za prikrivanje plaćanja, dok su lažni računi novac prikazivali kao namijenjen oglašavanju, skladištenju, marketingu, savjetovanju ili drugim legitimnim uslugama. Istraživači navode jedan slučaj u kojem je ruska podružnica kompanije Eli Lilly sklopila 96 fiktivnih marketinških ili servisnih ugovora s 42 strana subjekta, pri čemu je dužnosnicima naposljetku isplaćeno više od 11 milijuna američkih dolara.

Kada podmićivanje dođe do regulatornih tijela

Posljedice postaju osobito ozbiljne kada se koruptivna plaćanja ne koriste samo za poticanje liječnika na propisivanje određenog lijeka, nego i za utjecanje na regulatorne i nabavne odluke koje određuju koji lijekovi uopće ulaze u zdravstveni sustav.

Studija je pronašla slučajeve u kojima su farmaceutske kompanije navodno podmićivale javne dužnosnike ili koristile posrednike kako bi ubrzale regulatorna odobrenja, dobile registracije proizvoda ili osigurale ugovore s državnim bolnicama. Takve su sheme bile usmjerene na ministarstva zdravstva, agencije za nabavu i državne programe osiguranja.

Istraživači su također identificirali podmićivanje u farmaceutskim kompanijama povezano s programom UN-a „Nafta za hranu“ u Iraku. Kompanije su manipulirale ugovornim cijenama i prikrivale napuhana plaćanja kao provizije agentima, dok je višak novca naposljetku završavao kod iračkih dužnosnika. Primjerice, Johnson & Johnson platio je 857.387 američkih dolara provizija prikrivenih kao provizije agentima i napuhao neke iračke ugovore za 10 posto. Novo Nordisk platio je 1,44 milijuna američkih dolara i odobrio dodatnih 1,32 milijuna američkih dolara napuhanih provizija povezanih s takvim shemama. U drugom primjeru, Eli Lilly prebacio je gotovo 40.000 američkih dolara osobnoj zakladi povezanoj s visokopozicioniranim poljskim dužnosnikom u zamjenu za povoljne odluke povezane s nadoknadom troškova lijekova.

Ne radi se samo o računovodstvenim nepravilnostima. Ako financijski poticaji utječu na to koje lijekove liječnici propisuju, koje lijekove vlade kupuju ili koji lijekovi dobivaju regulatorno odobrenje, tada korupcija može izravno zadirati u funkcioniranje zdravstvenih sustava.

Korupcija može biti mnogo veća nego što pokazuju službene brojke
Nalaze studije ne treba tumačiti kao prikaz cjelokupnog opsega korupcije u farmaceutskoj industriji. Istraživači naglašavaju da se njihova analiza odnosi samo na slučajeve koji su postali dovoljno vidljivi da dovedu do službene istrage i kaznenog progona. Kompanije koje posluju u zemljama sa slabijom provedbom zakona, slučajevi riješeni povjerljivo ili koruptivne sheme koje su ostale neotkrivene nisu uključeni u skup podataka. Autori stoga opisuju nevidljivu „tamnu figuru“ korupcije koja nikada nije formalno dokumentirana te naglašavaju da dostupni slučajevi vjerojatno podcjenjuju stvarni opseg problema.

Studija je također utvrdila da su podružnice bile uključene u dvanaest istraživanih slučajeva. Utvrđeno je da su najviši rukovoditelji odobravali napuhana plaćanja ili skrivene troškove, dok su interna upozorenja i kontrole usklađenosti ponekad identificirali očite probleme, ali ih nisu uspjeli zaustaviti. To otvara očito pitanje: koliko je još sličnih shema postojalo, a nikada nisu bile otkrivene?

Što nam to govori o farmaceutskoj industriji?

Važnost studije daleko nadilazi pojedinačne kompanije i slučajeve koje identificira, jer podmićivanje može izobličiti zdravstveni sustav čak i kada se sam lijek smatra lijekom koji ispun službene standarde kvalitete. Ako liječnik propiše određeni lijek zbog financijskih poticaja, a ne zato što je navodno prikladan izbor za pacijenta, pacijent i dalje može biti na gubitku. Ako je odluka o javnoj nabavi pod utjecajem mita, porezni obveznici na kraju mogu platiti više za lijekove koji nisu nužno prikladni. A ako su regulatorne odluke kompromitirane, posljedice mogu biti mnogo ozbiljnije.

Istraživači su stoga zaključili da je problem sustavan i da nije ograničen na određenu zemlju ili regiju. Slučajevi koje navode uključivali su podmićivanje u 30 zemalja Azije, istočne Europe, Bliskog istoka i Latinske Amerike. To je osobito važno jer je farmaceutska industrija desetljećima nastojala izgraditi sliku visoko reguliranog sektora usmjerenog na znanost, čiji je glavni cilj razvoj lijekova za poboljšanje ljudskog zdravlja. Međutim, dokazi dokumentirani u ovoj studiji pokazuju kako financijski poticaji mogu prodrijeti na više razina sustava – od liječnika koji propisuje lijek do dužnosnika koji lijek odobrava i vlade koja odlučuje koje lijekove treba kupiti.

Zašto smo tako malo čuli o ovoj studiji?

Možda je najzapaženiji aspekt ovog istraživanja ne samo ono što je otkrilo nego i koliko mu se malo pozornosti očito posvetilo. Članak je objavljen na internetu 10. veljače 2026., javno je dostupan, a objavio ga je Cambridge University Press u časopisu Journal of Law, Medicine & Ethics. Njegovi nalazi odnose se na neke od najvećih farmaceutskih kompanija na svijetu i dokumentiraju podmićivanje liječnika, državnih dužnosnika, regulatornih tijela i sustava javne nabave. Unatoč tome, čini se da ova priča nije dospjela na naslovnice, nego je u biti ignorirana.

Za to može postojati mnogo objašnjenja. Korupcija u farmaceutskoj industriji složena je i često uključuje događaje koji su se dogodili prije mnogo godina. Uključene kompanije možda su već platile novčane kazne, što je omogućilo da se slučajevi predstave kao zaključene stvari. A mainstreamovske novinske organizacije možda istodobno imaju mnoštvo drugih priča koje se također natječu za pozornost.

Ali postoji i još jedno pitanje koje vrijedi postaviti. Farmaceutske kompanije među najmoćnijim su korporativnim oglašivačima na svijetu, a mnoge mainstreamovske/tradicionalne medijske organizacije uvelike ovise o komercijalnom oglašavanju.

Utječe li, međutim, taj financijski odnos na to koji su aspekti farmaceutske industrije predmet trajnog nadzora?

Sama se studija ne bavi tim pitanjem pa ne može utvrditi je li farmaceutsko oglašavanje odgovorno za nedovoljnu medijsku pozornost. Međutim, nesrazmjer između važnosti nalaza i očitog nedostatka javne rasprave svakako zaslužuje ispitivanje.

Uostalom, ako dokazi o podmićivanju u koje su uključene neke od najvećih farmaceutskih kompanija na svijetu ne izazivaju značajnu javnu raspravu, što nam to govori o informacijama o farmaceutskoj industriji koje dopiru do javnosti?

Javnost zaslužuje znati

Autori studije zahtijevaju veću transparentnost, stroži nadzor, bolje praćenje plaćanja zdravstvenim djelatnicima za lijekove i veću zaštitu zviždača. Također zagovaraju reforme koje bi mogle smanjiti mogućnosti za koruptivna plaćanja, uključujući neovisnije financiranje kliničkih istraživanja i smanjenje ovisnosti regulatornih tijela o financiranju iz industrije. Sve su to razumni prijedlozi. Međutim, u pitanju je širi problem.

Javnost je godinama poticana da na farmaceutsku industriju prvenstveno gleda kroz prizmu znanstvenog napretka i medicinskih inovacija. Mnogo se manje pozornosti posvećuje njezinim golemim financijskim poticajima i sukobima interesa koji mogu nastati kada se komercijalni ciljevi susretnu s medicinskim odlučivanjem.

Studija ne dokazuje da je cijela farmaceutska industrija korumpirana niti sugerira da svaki liječnik, regulatorno tijelo ili zaposlenik farmaceutske kompanije postupa pogrešno. Međutim, nudi nešto što je mnogo teže ignorirati: sustavno ispitivanje službeno dokumentiranih slučajeva koji pokazuju da se podmićivanje ponavljano događalo u različitim zemljama, kompanijama i na različitim razinama farmaceutskog sustava.

Autori upozoravaju da identificirani slučajevi gotovo sigurno predstavljaju samo vidljivi dio problema. To bi trebalo zabrinuti svakoga tko vjeruje da bi se odluke u zdravstvenoj skrbi trebale temeljiti prije svega na jednom kriteriju: što je najbolje za pacijenta.

Ako javnost treba imati povjerenje u modernu medicinu, zaslužuje znati ne samo što farmaceutske kompanije govore o sebi nego i što nam govori njihova dokumentirana povijest postupanja. Vrijeme je da se pacijentima kaže istina.