Tijekom pandemije koronavirusa pozitivni RT-PCR testovi masovno su proglašavani „slučajevima“, a potom su se podaci o njima unosili u izračune incidencije, statistike i modelske izračune. Takvi RT-PCR testovi pritom u prvom redu samo otkrivaju virusne nukleinske kiseline. Oni ne utvrđuju je li netko obolio niti automatski dokazuju da oboljela osoba može zaraziti druge ljude. Čak i američki zdravstveni organ CDC danas za influencu izričito navodi da molekularno otkrivanje virusne RNK ne znači nužno da je prisutan infektivni virus ili da još uvijek traje razmnožavanje virusa. Mogući su i lažno pozitivni rezultati.

Još je 2021. čak i WHO priznao da se, osobito slabo pozitivni PCR nalazi, moraju pažljivo tumačiti. Ako rezultat nije u skladu s kliničkom slikom, uzorak bi trebalo ponovno uzeti i testirati. Osim toga, smanjenjem raširenosti neke bolesti raste i rizik od lažno pozitivnih rezultata. WHO je stoga preporučio da se rezultati PCR testova procjenjuju zajedno sa simptomima, poviješću bolesti, vremenom uzimanja uzorka, kontaktima i epidemiološkim informacijama. O toj se razlici, kao što je poznato, malo toga moglo vidjeti u svakodnevnom prikazivanju „brojeva slučajeva“ koronavirusa.

I pitanje zaraznosti rano je bilo predmet znanstvenih istraživanja. Analiza više od 160.000 PCR testova, objavljena 2021. u časopisu Journal of Infection pod naslovom „The performance of the SARS-CoV-2 RT-PCR test as a tool for detecting SARS-CoV-2 infection in the Population“, došla je do zaključka da više od polovice osoba s pozitivnim testom vjerojatno nije bilo zarazno. I druga su istraživanja pokazala da s porastom Ct vrijednosti opada vjerojatnost da će se još moći dokazati virus sposoban za razmnožavanje. Pozitivan PCR test stoga može biti tehnički ispravan, a da testirana osoba pritom nije akutno bolesna niti zarazna.

Sama obveza prijavljivanja nije nova. Novo je ono što je oko nje izgrađeno od početka pandemije koronavirusa. Švicarski WHO BioHub započeo je s radom 2021., gdje se prikupljaju, sekvenciraju i distribuiraju uzročnici bolesti za daljnja istraživanja. Iste je godine WHO uz njemačko financiranje u Berlinu otvorio svoj „Hub for Pandemic and Epidemic Intelligence“. Godine 2022. uslijedila je globalna strategija WHO-a za genomski nadzor uzročnika bolesti s pandemijskim i epidemijskim potencijalom. Do 2032. svih 194 država članica trebalo bi pravodobno dobiti pristup sekvenciranju genoma.

U travnju 2023. WHO je pokrenuo PRET, još jedan program za pripremu za nove zdravstvene prijetnje. Prvi fokus stavljen je na respiratorne uzročnike poput influence i koronavirusa. Prilikom predstavljanja programa globalistička je organizacija izričito ukazala na moguću prijetnju od ptičje gripe te pozvala države da preispitaju, testiraju i ažuriraju odgovarajuće pandemijske planove. Za novu „pandemiju influence“ strukture za nadzor i krizni planovi stoga su već odavno pripremljeni.

Zeleni pasoš nije nestao – njegova je tehnologija prešla u WHO
Ni Zeleni pasoš uveden tijekom pandemije koronavirusa nije jednostavno odbačen nakon ukidanja mjera. Status cijepljenja, testiranja ili preboljenja koji je bio pohranjen u njemu, ovisno o važećim propisima, odlučivao je o tome smiju li ljudi putovati, raditi, ulaziti u restorane ili posjećivati događanja. Bez traženog QR koda na mnogim je mjestima ulaz ostajao zatvoren. Epoha je stoga još tada upozoravala da bi se od navodno privremenog instrumenta za vrijeme pandemije koronavirusa mogla razviti trajna struktura kontrole.

U lipnju 2023. WHO je preuzeo tehničku arhitekturu digitalnog EU certifikata za COVID-19 i postavio je kao temelj svojeg „Global Digital Health Certification Networka“. Šef WHO-a Tedros tada je izjavio da se počinje s postojećim certifikatom za COVID-19, a da se sustav kasnije želi proširiti na druge primjene – među njima digitaliziranu međunarodnu potvrdu o cijepljenju, redovite potvrde o cijepljenju i međunarodne sažetke podataka o pacijentima. Sustav koji je tijekom pandemije koronavirusa služio za kontrolu statusa cijepljenja, testiranja i preboljenja time nije ugašen, nego je prenesen na globalnu razinu.

Za to čak nije potrebna središnja baza podataka WHO-a sa zdravstvenim kartonima svjetskog stanovništva. Države same izdaju svoje dokumente, a WHO osigurava infrastrukturu kojom se njihova vjerodostojnost može provjeravati preko granica. Potvrde o cijepljenju i drugi zdravstveni dokumenti na taj se način mogu kontrolirati diljem svijeta. Vlade bi tako u budućnosti ponovno mogle uvjetovati putovanja, prelazak granica ili druga područja određenim zdravstvenim statusom. Tijekom pandemije koronavirusa već se pokazalo koliko brzo tako nešto može uslijediti.

Istodobno su Međunarodni zdravstveni pravilnik opsežno izmijenjeni. Izmjene donesene 2024. za većinu država stranaka stupile su na snagu 19. rujna 2025. Nova je „Pandemic Emergency“, najviša globalna razina uzbune WHO-a. Posebno su upadljivi kriteriji: zarazna bolest ne mora se već proširiti na velikom području kroz više država, preopteretiti zdravstvene sustave ili izazvati ozbiljne društvene i gospodarske poremećaje. Kod tih točaka izričito je dovoljan i „visok rizik“ da bi se upravo to moglo dogoditi.

WHO stoga više ne mora čekati da se posljedice doista pokažu. Kod više kriterija već je dovoljna procjena visokog rizika. Na početku tog lanca može stajati laboratorijski potvrđen slučaj virusa influence A, pri čemu se ne mora dokazati postojanje bolesti. Nakon toga slijede analiza uzročnika, genomski nadzor, epidemiološka procjena i modeli procjene rizika. Na kraju može uslijediti nova razina uzbune „Pandemic Emergency“, čiji se uvjeti djelomično mogu smatrati ispunjenima već na temelju očekivanih razvoja događaja.

S novim Međunarodnim zdravstvenim pravilnikom uvedene su i nacionalne strukture za provedbu, dodatni laboratorijski i nadzorni kapaciteti te novi mehanizmi financiranja i koordinacije. Čak se i postupanje s „dezinformacijama i obmanjujućim informacijama“ sada nalazi među predviđenim kapacitetima za komunikaciju o rizicima. Jedino je Švicarska uložila rezervu, pozivajući se na nepostojanje odgovarajuće pravne osnove te na slobodu mišljenja, medija i znanosti.

Pandemija koronavirusa pokazala je koliko brzo pozitivni laboratorijski testovi mogu postati „slučajevi“, brojke slučajeva modelski izračuni, a iz toga proizaći opsežne političke intervencije. Od tada se predviđeni aparat nije smanjivao, nego snažno proširivao: više laboratorijskog i genomskog nadzora, više podataka i modela procjene rizika, pripremljeni planovi za pandemiju influence, globalizirani nasljednik Zelenog pasoša, nova razina uzbune WHO-a i dodatni krizni instrumenti EU-a. Na samom početku tog lanca i dalje može stajati osoba kod koje je otkriven virus influence A s pandemijskim potencijalom, a da pritom nije potrebno dokazati čak ni postojanje bolesti. WHO to sam piše: „Dokaz o postojanju bolesti nije potreban za ovu prijavu.“