Dana 19. lipnja, Louis je namamljen na gradilište pod lažnim izgovorima u onome što tužitelji opisuju kao unaprijed smišljenu zasjedu. Prema istražiteljima, bio je teško pretučen, na kraju do smrti, a dok je ležao na tlu, tučen je, udaran nogama i gažen.

Počinitelji su snimili napad

Louisa su sljedećeg jutra pronašli građevinski radnici, bez svijesti i teško ozlijeđenog. Tri dana je ležao u umjetnoj komi prije nego što je 23. lipnja umro od posljedica napada migrantske bande.

Petero osumnjičenika (troje maloljetnika i dvoje odraslih u dobi od 16 do 19 godina) uhićeno je i optuženo. Prema izvješćima, bandu čine migranti druge generacije, od kojih su neki navodno poznavali Louisa iz lokalnog centra za dobrobit mladih.

Uzorak koji Francuska više ne može ignorirati

Uboj

Louisova smrt nije izolirana tragedija. Francuska svjedoči uznemirujućem porastu brutalnog nasilja bandi, u kojem mladi ljudi s migrantskom pozadinom često ciljaju na domaće francuske žrtve. Slučaj je doveo do široko rasprostranjenog ogorčenja zbog neuspjele integracije, preblagog pravosuđa i svakodnevne nesigurnosti s kojom se mnoge zajednice sada suočavaju.

Majka i obitelj pozivaju izabrane dužnosnike i predstavnike države da sudjeluju u maršu. Odbacuju pokušaje čiste političke zlouporabe, ali zahtijevaju stvarnu odgovornost.

Kada vlasti daju prednost otvorenim granicama i destruktivnim ljevičarskim narativima i politikama nad bilo kakvim oblikom kontinuiteta sigurnosti i stabilnosti za stanovništvo svoje zemlje, obitelji plaćaju cijenu, i to prečesto svojim životima.

Prosvjed u Narbonneu je možda znak da obični građani više nisu spremni to prihvatiti.

Francusko stanovništvo promatra. 5. srpnja u Narbonneu mogao bi biti početak nečeg većeg.