|
| 31. Mar, 2026 |
  |
Što god se dogodilo Noeliji Castilo Ramos, istina o tome što zapadne vlade čine vlastitom narodu je jasna.
Gotovo da ne prođe dan, a da se iz Europe ne pojavi još jedna horor priča: zločin ili slučaj korupcije u vlasti koji se čini toliko pretjeranim, toliko apsurdnim da toliko intenzivno stimulira naša osjetila da jednostavno ne može biti istinit – a ipak, nekako, jest.
Posljednjih dana to je bio slučaj s Noeliom Castilo Ramos , 25-godišnjom Španjolkom koju je španjolska vlada eutanazirala – ubila – jer nije mogla živjeti s traumom seksualnog zlostavljanja.
Noeliju je navodno silovala banda migranata 2022. godine, a nakon nekoliko pokušaja samoubojstva na kraju je iskočila kroz prozor s petog kata.
Preživjela je, ali je ostala paralizirana od struka nadolje, prikovana za invalidska kolica i u nepodnošljivim bolovima.
Noelia je 2024. godine potražila pomoć kako bi okončala svoj život. Eutanazija je u Španjolskoj legalna od 2021. godine.
„Više ne mogu podnijeti sve što me muči“, rekla je.
„Nije imala nikakve ciljeve ni planove“, dodala je, osim umrijeti i okončati svoju patnju.
Njezin otac se svim silama opirao i u posljednjem trenutku pokrenuo je očajnički pravni pokušaj da je zaustavi. Nije uspio.
Noelia je ubijena prošlog četvrtka u 18:00 sati po lokalnom vremenu u bolnici za socijalnu i zdravstvenu skrb Sant Pere de Ribes u Barceloni.
U danima prije i nakon Noelijine tragične smrti, tvrdilo se da su muškarci koji su joj oduzeli život i doveli je do samoubojstva bili migranti s Bliskog istoka ili iz Sjeverne Afrike. Naravno, ta je tvrdnja kasnije korištena kao optužnica protiv ljevičarske vlade Španjolske i njezine imigracijske politike.
Priznajemo da kad smo vidjeli priču na X, nismo ni trenutka posumnjali u tu tvrdnju.
Međutim, nakon daljnje istrage nema jasnih dokaza da su Noeliu silovali migranti ili nedavni imigranti.
Čini se da tvrdnja potječe od katoličke zagovorničke skupine koja je zastupala Noelijinog oca, Abogados Christianos. Naveli su da je njihov izvor tvrdnje neimenovani rođak koji je rekao da je Noelia silovana dok je živjela u dječjem domu, ali otvoreno priznaju da ne postoje sudski dokumenti, policijski izvještaji ili forenzički dokazi o tome, a sve drugo je zataškano što je svakako sumnjivo.
Noelia je doista provela pet godina u centru za zaštitu djece, između 13 i 18 godina, ali ako se grupno silovanje dogodilo 2022. godine, imala je 21 godinu i nije bila u domu za maloljetnike tri godine.
U svom posljednjem televizijskom intervjuu, emitiranom neposredno prije smrti, Noelia je opisala zlostavljanje od strane bivšeg dečka, pokušaj silovanja od strane dvojice muškaraca u noćnom klubu i naknadno grupno silovanje – „tres chicos a la vez“ („tri dječaka odjednom“) – u noćnom klubu. To silovanje dogodilo se tri ili četiri dana prije pokušaja samoubojstva koji ju je ostavio paraliziranom.
Činjenične okolnosti slučaja su važne. Ili je Noeliju silovala banda migranata, ili nije. Ne smijemo se pretvarati da je drugačije, niti se smijemo pretvarati da slučaj nije dovoljno užasan bez te dodatne, prezrene dopune.
Ako napustimo svoju predanost istini, stvari će nam neizbježno krenuti po zlu. Osim toga, riskiramo da svojim neprijateljima – ljudima koji dovode silovatelje i ubojice u naše prekrasne zemlje i dopuštaju im da nekažnjeno siluju i ubijaju, samo da bi nas kaznili što pokušavamo nešto poduzeti po tom pitanju – damo moralni autoritet koji ne zaslužuju. To bi im lako moglo pomoći da ostanu na vlasti, unatoč svemu zlu koje su prouzročili i opravdanom pozivu na pravdu.
“Ne živite od laži”, rekao je Aleksandar Solženjicin. Bio je u pravu.
Ali postoji i druga vrsta istine koja je na svoj način jednako važna. Volimo je nazivati ’usmjerenom istinom’. Usmjerena istina razlikuje se od doslovne istine po tome što iz može biti netočna ili poluistinita, a ipak ukazivati na potpuniju, doslovnu istinu.
Usmjerena istina je poput prsta, i prateći prst očima – gledajući dalje od samog prsta – vidimo širu sliku.
Činjenica da je 25-godišnja Noelia Castilo Ramos vrlo vjerojatno mogla biti silovana od strane migranata, a potom ubijena od strane španjolske države jer nije mogla podnijeti bol ukazuje na niz istina koje se ne mogu ignorirati niti dovesti u pitanje.
Prvo je da je namjerna masovna imigracija, koju provode zapadne vlade bez pristanka svojih građana, promijenila zapadne zemlje do neprepoznatljivosti. Učinila ih je manje funkcionalnima, manje lijepima i manje sigurnima. Žene su posebno, bilo da se radi o ženama poput Noelije ili tisućama bezimenih, bezličnih tinejdžerica iz svakog sela i grada u Engleskoj, vidjele kako im se životi okreću naglavačke od strane društvenih inženjera koji se ne brinu za njih i njihovu patnju smatraju nužnim zlom na putu prema novom, boljem društvu.
Najmanje patrijarhalne zemlje na svijetu, zemlje poput Švedske i Norveške, ali i Velike Britanije, Francuske i Njemačke – čak i Italije i Španjolske – uvezle su horde muškaraca iz najpatrijarhalnijih, najzaostalijih zemalja na svijetu. Zemlje u kojima čak ni koze i magarci nisu sigurni od bijesne, neobuzdane požude muškaraca koji se žene vlastitim rođacima i bacaju kiselinu u lice djevojkama koje se opiru njihovim nespretnim, curryjem umrljanim udvaranjima.
Grupno silovanje nije bio problem u Stockholmu ili Sevilli sve dok političari i birokrati nisu tamo u velikom broju doveli Afganistance, Somalijce, Iračane i Sirijce.
U Midlandsu i sjevernoj Engleskoj nije bilo bandi za dotjerivanje muslimana sve dok uzastopne vlade, u svojoj beskrajnoj aroganciji, nisu odlučile uvesti desetke tisuća Pakistanaca u Veliku Britaniju, omogućujući im da formiraju guste etničke enklave koje su jednako prljave i izvan granica razuma i pravde kao i one koje su ostavili u Mirpuru.
Druga istina je sljedeća: zapadne vlade nemaju namjeru zaustaviti ili na bilo koji način ublažiti negativne posljedice kaosa koji su izazvale.
Odgovor britanskog establišmenta na bande za dovođenje žena u vezu bio je njihovo prikrivanje, što je značilo da su počinitelji nastavili silovati, zlostavljati, a u nekim slučajevima čak i ubijati bijele britanske djevojke iz radničke klase. Čak i sada, britanska vlada čini sve što može kako bi ugušila istrage, na primjer uvođenjem promjena u načinu obrade zahtjeva za otkrivanje informacija i uništavanjem bitnih sudskih zapisa sa suđenja.
U Španjolskoj je krajnje lijeva vlada Pedra Sancheza dodijelila pravo glasa i boravišne dozvole gotovo milijunima novopridošlih, s eksplicitnim ciljem “zaustavljanja uspona krajnje desnice” – “krajnje desnice” koja ne bi postojala bez politika izdajnika poput Pedra Sancheza.
Legalizacija potpomognutog samoubojstva dodaje još zlokobniji aspekt demografskim promjenama na Zapadu. Vlade čije politike masovne imigracije uzrokuju najdublje pukotine u društvenom tkivu s oduševljenjem prihvaćaju potpomognuto samoubojstvo.
Kanada je, na primjer, nedavno dosegla sumornu prekretnicu od 100 000 smrtnih slučajeva uzrokovanih vladom. U Ottawi to nazivaju „Medicinska pomoć pri umiranju“ ili jednostavno običnom skraćenicom „MAiD“. Devedeset šest posto žrtava bili su bijeli Kanađani. U drugim zapadnim zemljama koje su legalizirale smrti uzrokovane vladom ili su u procesu legalizacije, vidjet ćemo ponavljanje tog obrasca, u to možete biti sigurni.
Nakon što su učinile manje-više sve što su mogle kako bi živote svojih građana učinile nepodnošljivim – pad životnog standarda, stalno rastući porezi, kriminal, beskrajni tok demoralizirajuće propagande – zapadne vlade sada drže vrata susjedne sobe otvorenima i pristojno govore da će barem tamo stvari biti bolje.
Samo naprijed! Više nisi potreban ovdje…
Možda nikada nećemo saznati punu istinu o tome što se dogodilo jadnoj Noeliji Castilo Ramos, neka joj duša počiva u miru, ali to ne umanjuje istinu – ili užas – onoga što zapadne vlade čine vlastitom narodu.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Objavljeno  31. Mar, 2026
|
|
|
|
|
|
(0%)
