|
| 25. Aug, 2026 |
  |
Parker van Behind the News Network upravo je objavio izvrstan članak koji se temelji na knjizi The Grand Chessboard iz 1997. godine Zbigniewa Brzezinskog.
U svojoj je knjizi Brzezinski upozorio da bi, ako bi SAD ikada napale Iran, to moglo dovesti do toga da se Kina i Rusija udruže s Iranom i suprotstave SAD-u kako bi spriječile pad Irana.
U intervjuu iz 2012. godine o svojoj knjizi Brzezinski je rekao:
„Do 2025. SAD bi mogle izgubiti svoj položaj dominantne svjetske sile, što bi dovelo do kaotičnijeg međunarodnog sustava obilježenog sukobima.”
Ta se „prognoza” danas ostvarila i riječ je o potpuno drugačijoj stvarnosti od one o kojoj govore kršćanski evangelici kada je riječ o proročanstvima i Iranu.
Čini se da kršćani zaboravljaju svoju biblijsku povijest jer je, povijesno gledano, Izrael osvojio Iran (Perzija), a od tada Iran nikada više nije osvojila nijedna svjetska sila.
U 8. stoljeću pr. Kr. Asirsko Carstvo, kojem je pripadala i Perzija, odvelo je deset sjevernih izraelskih plemena u progonstvo.
Zatim je 586. pr. Kr. Jeruzalem pao pod vlast Babilonskog Carstva, kojem je također pripadala Perzija, a samo nekoliko godina kasnije Perzija je zavladala tim područjem i postala poznata kao Perzijsko Carstvo. Kir, perzijski kralj, bio je taj koji je Židovima dopustio povratak u njihovu domovinu i obnovu Hrama u Jeruzalemu.
Od vremena Rimskog Carstva pa sve do Britanskog Carstva Perzija (Iran) nikada nije bila osvojena i nikada nije bila kolonija Velike Britanije ili SAD-a.
To je jedna od dviju nearapskih zemalja na Bliskom istoku koje zapadne države nikada nisu osvojile i ostatak je nekadašnjeg velikog svjetskog carstva. Turska je druga zemlja; ona je ostatak velikog Osmanskog Carstva koje je na svom vrhuncu čak bacilo Rimsko Carstvo u sjenu.
Kršćanski evangelistički cionisti koji prihvaćaju suvremenu dispenzacionalističku teologiju – zbog koje čitave etničke skupine, poput Palestinaca i Iranaca, mogu osuđivati kao zle – nalaze se na pogrešnoj strani povijesti i uskoro će otkriti da su također na pogrešnoj strani Božjeg plana za buduća posljednja vremena.
Mnogi od njih slijedit će svog vođu i spasitelja Donalda Trumpa sve do kraja, „vjerujući u plan” koji vodi ravno u pakao.
Ulomci:
Zbigniew Brzezinski, veliki strateg američke imperijalne politike tijekom Hladnog rata, iznio je neke od najjasnijih analiza za razumijevanje američkog rata protiv Irana.
U svojoj knjizi The Grand Chessboard iz 1997. godine Brzezinski je Iran označio kao jedno od „geopolitički ključnih uporišta” u onome što je nazvao „Euroazijskim Balkanom” – regijom vakuuma moći i privlačenja moći koja se proteže od Srednje Azije do Perzijskog zaljeva.
Brzezinski je napisao:
„Iran dominira istočnom obalom Perzijskog zaljeva, dok njegova neovisnost – bez obzira na trenutačno iransko neprijateljstvo prema Sjedinjenim Državama – služi kao prepreka svakoj dugoročnoj prijetnji Rusije američkim interesima u regiji Perzijskog zaljeva.”
Godine 1997. Iran je istodobno predstavljao prijetnju američkim interesima i geopolitičku tampon-zonu protiv ruskog širenja. Brzezinski nikada nije pomišljao da bi američki donositelji politika mogli biti toliko nerazumni da gurnu Iran u zagrljaj Rusije, što je izravno protivno strateškom interesu SAD-a i proturječi svakoj strateškoj logici.
Brzezinskijevo najdalekovidnije upozorenje nalazi se u knjizi The Grand Chessboard:
„Potencijalno najopasniji scenarij bio bi velika koalicija Kine, Rusije i možda Irana, antih egemonijska koalicija ujedinjena ne ideologijom, već međusobno nadopunjujućim pritužbama… Kako bi spriječile takvu situaciju… SAD će istodobno morati pokazati svoje geostrateške sposobnosti na zapadnim, istočnim i južnim granicama Euroazije.”
„Tri velika imperativa imperijalne geostrategije jesu: spriječiti tajno udruživanje i održavati sigurnosnu ovisnost među vazalima, držati tributarne države poslušnima i zaštićenima te spriječiti ujedinnje barbara.
Od sada će Sjedinjene Države možda morati odrediti kako se nositi s regionalnim koalicijama kojima je cilj istjerati Ameriku iz Euroazije i time ugroziti položaj Amerike kao svjetske sile.” — Zbigniew Brzezinski.
Trideset godina kasnije sadašnja stvarnost izgleda ovako: Brzezinskijevo upozorenje se ostvarilo.
- Kina i Rusija uspostavile su „partnerstvo bez ograničenja”.
- Iran je 2022. godine pristupio Šangajskoj organizaciji za suradnju (SCO).
- Te tri zemlje redovito održavaju zajedničke pomorske vojne vježbe u Perzijskom zaljevu.
- Iran Rusiji isporučuje dronove za rat u Ukrajini.
- Kina i Rusija Iranu pružaju diplomatsku, materijalnu i obavještajnu potporu u njegovom ratu protiv SAD-a i Izraela.
- Istaknuti kineski komentator primijetio je: „Trumpov rat protiv Irana možda je najgluplja strateška pogreška u američkoj povijesti”, jer ubrzava stvaranje ove antih egemonijske koalicije.
Iz intervjua iz 2012. godine o njegovoj knjizi Strategic Vision u emisiji Charlie Rose:
„Zalagao se za odvraćanje umjesto preventivnog rata, tvrdeći da će pokretanje rata kako bi se spriječilo stjecanje nuklearnog oružja zasigurno gurnuti regiju u dugotrajna i nepredvidiva neprijateljstva.”
To je u oštroj suprotnosti sa sadašnjom izraelskom i američkom strategijom promjene režima putem atentata i ničim izazvanog rata – upravo one vrste eskalacije na koju je Brzezinski upozoravao.
U knjizi Strategic Vision Brzezinski je utvrdio temeljni problem s kojim se suočava SAD:
„Do 2025. godine SAD bi mogle izgubiti svoj položaj dominantne svjetske sile, što bi dovelo do kaotičnijeg međunarodnog sustava obilježenog sukobima.”
Unatoč svoj svojoj dalekovidnosti, zaboravio je predvidjeti da će same SAD postati izvor globalnog kaosa i sukoba.
Već je 2012. Brzezinski mogući pad pripisivao američkom militarizmu (ratovima u Iraku i Afganistanu), unilateralizmu (koji se za vrijeme Trumpa znatno pogoršao), financijskoj krizi iz 2008. godine i polariziranoj unutarnjoj politici (koja se od tada također znatno pogoršala).
Primijetio je:
„Ako ne prevladamo sadašnju paralizirajuću podijeljenost unutar vlastitog društva… Sjedinjenim Državama bit će teško dovesti vlastite stvari u red i igrati konstruktivnu ulogu u svijetu.”
Kakva dalekovidnost
Ti su neuspjesi Brzezinskog naučili da su vojna rješenja iranskih problema obično katastrofalna. Njegovo kasnije zalaganje za dijalog i odvraćanje odražava tu teško stečenu mudrost – mudrost koju američki donositelji politika ignoriraju.
Zapravo, uzastopne američke vlade od 2012. godine težile su upravo suprotnome od onoga što je Brzezinski preporučivao: na kraju su Brzezinskijeva upozorenja ignorirana.
- Umjesto da spriječe savez između Kine, Rusije i Irana, američke sankcije i neprijateljstvo prema sve tri zemlje približili su Peking, Moskvu i Teheran, unatoč nepostojanju ideoloških podudarnosti koje nadilaze protivljenje američkoj hegemoniji.
- Umjesto održavanja „geopolitičke vještine” na svim euroazijskim bojištima, SAD su precijenile svoje snage i izazivaju sukob na tri fronta: u Ukrajini, Iranu i Tajvanu.
- Umjesto multilateralnog angažmana, SAD su vodile agresivnu unilateralnu politiku „America First” i u svojoj politici prema Bliskom istoku zauzele još izraženiji stav „Israel first”.
- Sadašnja kriza potvrđuje njegovo predviđanje i sugerira da će, bez promjene smjera, „strateška vizija” američkog propadanja postati samoispunjuće proročanstvo.
Jedan od Brzezinskijevih najproročanskijih koncepata u knjizi jest „globalno političko buđenje”.
On tvrdi da je prvi put u povijesti cjelokupno svjetsko stanovništvo politički osviješteno i dostupno putem medija i društvenih mreža.
To znači da tradicionalne „imperijalne” metode (poput državnog udara iz 1953. opisanog u knjizi All the Shah"s Men) više nisu moguće jer će se lokalno stanovništvo neizbježno suprotstaviti imperijalistima i mobilizirati protiv njih i neokolonijalizma.
To jasno vidimo u ratu u Iranu
Unatoč masovnim prosvjedima zbog ekonomskih teškoća i korupcije, iransko stanovništvo stalo je uz svoju zastavu i oduprlo se kapitulaciji pod intenzivnim bombardiranjem SAD-a i Izraela.
Brzezinski je smatrao da Iran preferira ravnotežu između Istoka i Zapada. Međutim, uporabom vojne sile 2026. godine Zapad je zapravo prisilio Teheran da odustane od te ravnoteže i potraži „sigurnosno jamstvo” od Pekinga i Moskve, čime je Brzezinskijeva noćna mora ujedinjenog, protuzapadnog euroazijskog bloka postala stvarnost.
Dok SAD vode rat protiv Irana, Kina slijedi scenarij koji je Brzezinski predvidio: drži se u pozadini, a istodobno osigurava dugoročne energetske ugovore i sigurnosne sporazume u Perzijskom zaljevu.
Sve veći angažman Kine u iranskoj naftnoj infrastrukturi (poput platforme Alborz) konkretna je manifestacija „euroazijske integracije” zbog koje je Brzezinski bio zabrinut.
Kina pretvara Iran iz „geopolitičkog uporišta” u „kinesko mostobransko područje”.
Kina također profitira od američke iscrpljenosti. Iscrpljivanje američkog arsenala dodatno slabi položaj SAD-a uz kineske obale.
Brzezinski je u svojoj knjizi posebno izdvojio 2025. godinu kao prijelomnu točku. Tvrdio je da bi, ako SAD do tada ne revitaliziraju svoje domaće gospodarstvo i ne riješe se svog „neupućenog mentaliteta garnizonske države”, izgubile svoju ulogu globalnog arbitra.
Kada ovo danas čitamo, sadašnji sukob manje nalikuje lokalnom ratu, a više „postameričkoj borbi” koju je predvidio – kaotičnom razdoblju u kojem regionalne sile poput Irana i svjetske sile poput Kine ispituju urušavajuće temelje starog svjetskog poretka koji pogoduje SAD-u i njegovim saveznicima.
Povijesno iskustvo Irana kao civilizacije na raskrižju („euroazijski kopneni most”) naučilo je tu zemlju da je izravan sukob sa supersilama samoubojstvo.
Umjesto toga, Iran je izgradio mrežu saveznika koja odražava stare perzijske diplomatske tradicije, uključujući Hezbollah u Libanonu, Hamas u Gazi, Hutije u Jemenu te šijitske milicije u Iraku i Siriji.
Ti saveznici Iranu pružaju tampon-zonu i višestruke poluge pritiska protiv njegovih protivnika.
Iran već dugo primjenjuje doktrinu „Ni Istok, ni Zapad”. To odražava povijesni položaj Irana između suparničkih carstava (Rimsko/Partansko, britansko/rusko, američko/sovjetsko).
Danas Iran održava veze s Rusijom i Kinom, dok istodobno zadržava neovisan stav, čime pokazuje kontinuitet svoje tradicije nesvrstanosti. Ovaj stup strategije mogao bi postati manje održiv jer se pomirenje sa Zapadom zasad čini isključenim.
|
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
 Slike:
Objavljeno  25. Aug, 2026
|
|
|
|
|
|
Mediji
(0%)
